Hrvatsko filozofsko društvo jedan dio svojih aktivnosti usmjeruje prema filozofiji odgoja i problemima nastave. Najbolji primjer za to jest časopis Metodički ogledi, koji je specijaliziran za filozofiju odgoja. Njegov dijapazon obuhvaća i nastavu filozofije, logike i etike, ali i nastavu drugih predmeta, kako u osnovnom i srednjem školstvu tako i na sveučilištima. Časopisi Filozofska istraživanja i Synthesis philosophica redovito objavljuju radove iz odgojno-obrazovnog područja. Neko je vrijeme u izdanju HFD-a izlazio i časopis Logika, koji se bavio pitanjima nastave logike. (...) U biblioteci »Filozofska istraživanja« izdane su četiri knjige tematski vezane za filozofiju odgoja i nastavu filozofije. HFD je i organizator dva velika znanstvena skupa o toj problematici: Filozofija i obrazovanje i Filozofija i odgoj u suvremenom društvu . Potonji je skup rezultirao zbornikom Filozofija i odgoj u suvremenom društvu, ur. Milan Polić .Posebnu pozornost društvo posvećuje nastavi filozofske grupe predmeta. Osim što su članovi društva sudjelovali u izradi programa gore navedenih predmeta, HFD je suorganizator Natjecanja iz filozofije i logike. Inicijativa o priključenju naših učenika u Međunarodnu filozofsku olimpijadu upravo je krenula od Hrvatskog filozofskog društva.The Croatian Philosophical Society directs a part of its activities toward the philosophy of education and the problems of teaching. The instance best illustrating this is journal Metodički ogledi, specialized in the philosophy of education. Its range encompasses the teaching of not only philosophy, logic and ethics, but also other subjects, at primary, secondary or higher education levels. Journals Filozofska istraživanja and Synthesis philosophica publish papers from the field of education on a regular basis. Croatian Philosophical Society used to publish for a while journal named Logika, which dealt with the questions of teaching logic in schools. In the “Filozofska istraživanja” series, four books thematically related to the philosophy of education and philosophy teaching in schools have been published. The Society also organized two significant scientific conferences on the topic: Philosophy and Education and Philosophy and Education in Contemporary Society . The latter resulted in the publication of the collected papers entitled Philosophy and Education in Contemporary Society, ed. Milan Polić .Special attention within the Society is given to teaching philosophical group of subjects . In addition to the fact that society members participated in designing curricula for the aforementioned subjects, the Society is the co-organiser of the regular school competitions in philosophy and logic. Also, the initiative to include Croatian students into the International Philosophical Olympiad had its roots in the Croatian Philosophical Society. (shrink)

Nakon uvoda u kojemu se tematizira pojam i povijest bioetike, u članku se govori o počecima, razvoju i stanju bioetike u Hrvatskoj, i to u tri aspekta: znanstveno-stručne rasprave o bioetičkim problemima, bioetički senzibilitet i bioetička institucionalizacija. Pritom se posebna pozornost posvećuje konceptu integrativne bioetike, koji je razvijen u okviru projekta bioetičke suradnje u području jugoistočne Europe, gdje Hrvatsko filozofsko društvo ima vrlo važnu ulogu.After the introductory part on the notion of bioethics and its history, the paper deals with (...) the beginnings, development and condition of bioethics in Croatia from the perspective of scientific discussions about bioethical issues, then from the perspective of bioethical sensibility and finally from the bioethics institutionalization perspective. Special attention is thereby given to the concept of integrative bioethics, developed within the framework of bioethical cooperation in South-Eastern Europe, where the Croatian Philosophical Society plays an extremely important role. (shrink)

Tekst je prikaz knjige Pavla Vuk-Pavlovića, Povijesnofilozofski tekstovi, izašle u izdanju biblioteke Sabrana djela Pavla Vuk-Pavlovića, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb 2011.

Godišnjice su dobar povod da se vidi dokle se stiglo i, što je još važnije, da se preispita koje su posljedice toga. U ovom se povodu može zaključiti da Društvo koje obilježava svojupedesetu obljetnicu s pravom slavi.Ulazeći u filozofiju u vrijeme opterećeno dnevno-političkim uputstvima, zamijetio sam da se Hrvatsko filozofsko društvo izdvaja po tome što je i onda kad je bilo pritisnuto režimskim zahtjevima uspijevalo ispuniti osnovnu dužnost – poštovati individualni svjetonazor i poticati njegovo razvijanje u svakoga, potvrđujući time (...) svoju etičku utemeljenost. Držeći ovu liniju prava pojedinca da proširuje svoj svjetonazor interiozirajući ponuđene filozofske sustave, ali na način koji ne uvjetuje mišljenje, Hrvatsko filozofsko društvo ispunjava ulogu etičkog korektora, što nam daje za pravo govoriti o tome da je HFD uzor za svako filozofsko društvo i za način na koje bi ono trebalo širiti svoj utjecaj i izvan užeg područja u kojem djeluje.Anniversary is an occasion good enough to take a look at where we have arrived, and, evenmore importantly, to analyze the resulting consequences.Entering the philosophy at the times burdened by daily-political rules, I have noticed that the Croatian Philosophical Society is detached from the regime, and that it succeeded in its basic mission – respecting individual worldviews and stimulating the wide development thereof, so confirming its ethical foundations. Keeping this line of individual’s right to his/her worldview, by interiorizing given philosophical systems, but without being conditioned by them, the Croatian Philosophical Society plays the role of an ethical guide, which makes it a model to be followed by every philosophical association, as well as the model for how to spread one’s influence outside the scope of one’s natural environment. (shrink)

U ovom se radu nudi pokušaj kategorijalnog razjašnjenja »civilnog društva« i »političke kulture«, kao i njihove bitne međupovezanosti u okvirima konstitucionalne demokracije. U kontekstu analize civilnog društva, demokratske političke kulture i bipolarne paradigme »civilno društvo-pravna država«, posebna je pozornost posvećena ugrađivanju republikanskih elemenata u liberalnu tradiciju i u idealno tipski model razvijenog demokratskog poretka. Jedna je od namjera da se ukaže na značaj stalnog procesa demokratizacije civilnog društva , kao i unapređivanja demokratske političke kulture , za uspostavljanje i unaprijeđivanje konstitucionalne (...) demokracije.In this text is offerred the cathegorial clarification of “civil society” and “political culture”, as well as of their essential interconnection in the framework of constitutional democracy. In the context of analysis of civil society, democratic political culture and the bipolar paradigm “civil society-legal state”, special attention is paid to the building of republican elements into liberal tradition and model of a developed democratic order. There is also pointed to an importance of a continuous democratization of civil society , as well as the promotion of democratic political culture for establishing and perfectuating the constitutional democracy. (shrink)

Članak razmatra pojam demokracije Johna Deweya u odnosu na ranije i suvremene radikalno ljevičarske ideje. Ističu se slična epistemološka, antropološka i politička stajališta u ovim teorijama. Vrlo je važno odbacivanje ili podcjenjivanje političke demokracije i naglasak na demokratskom životu s ciljem stvaranja novog društva, posve drukčijeg od postojećih društava. Članak je podijeljen u tri dijela. Prvi dio istražuje razumijevanje demokracije kao nepolitičkog fenomena i kao sinonima za novi oblik ljudske egzistencije u mladog Marxa te kasnijim stavovima Marxa i Lenjina o (...) demokraciji kao »hipokriziji«. Drugi dio analizira Deweyev pojam demokracije kao »načina povezanog življenja« i skreće pozornost na neke značajne podudarnosti i, također, razlike spram Marxovih ranih ideja. Treći dio razmatra razumijevanje demokratskog društva kao identičnog s globalnim društvom u kojem komunikacija među ljudima nije ograničena političkim granicama. U ovom se pitanju također prepoznaju značajne podudarnosti u mišljenju Marxa, Deweya i nekih suvremenih mislilaca . Zaključak je da su politička demokracija i demokratsko društvo kompatibilni, no ideja neke vrste novog nepolitičkog demokratskog društva osim globalnog društva se smatra nerealističnom. (shrink)

Najnovije rasprave o civilnom društvu razmatrale su procese globalizacije čime je proširen teorijski diskurs kako bi se obuhvatio pojam globalnoga civilnog društva. Pojam i praksa civilnog društva globalizirali su se na način koji odražava empirijske procese međupovezivanja društava i oblikovanja svjetskog društva. Iz normativno mobilizirajuće perspektive, aktivisti i teoretičari civilnoga društva ističu potrebu za obranom svjetskog društva od globalne prijetnje nuklearnim ratom, ekoloških katastrofa, zločina i nasilja, dominacije svjetskih sila nad sudbinom pojedinih zemalja i društava, tj. potrebu da se ono (...) suprotstavi tendenciji »politike moći« na svjetskoj razini i da obrani autonomiju društva kao onoga koje je primarno uskladivo s ekspanzijom politika koje su zasnovane na vladavini zakona diljem svijeta, a neuskladivo s politikom sile, državnih razloga i dominacijom svjetskih središta moći. Procesi globalizacije rezultiraju sukobljavanjem i/ili asimilativnim prelaženjem civilizacija i kultura, kao i kontroverznim tendencijama: s jedne strane, pokušaja uvođenja međunarodnih političkih institucija i usvajanja međunarodnih konvencija za zaštitu ljudskih prava, za zaštitu demokratskih vrijednosti, za borbu protiv terorizma i segregacije prema različitim osnovama, vodeći time prema globalnoj standardizaciji kulture ljudskih prava i demokratskog političkog i pravnog poretka, a s druge strane, rastom ksenofobije, partikularizacije i etnonacionalizma, građanskih ratova, ekoloških prijetnji, globalnog terorizma, prijetnjom problema gladi, nuklearnog rata, novim bolestima itd. Suvremena pobjeda liberalnih i demokratskih vrijednosti pozitivni je doseg, no praćen osporavanim pitanjem suvereniteta, propadanjem urbanog, rasizmom, etničkim čišćenjem, ksenofobijom, neuspjelim političkim legitimacijama , a na globalnoj razini praćen je: globalnom nepravdom, siromaštvom, ekološkim opasnostima, masovnim i smrtonosnim bolestima, ugnjetavanjem manjinskih skupina, nezaustavljivim rastom stanovništva, velikim nesrazmjerima političke i ekonomske moći, terorizmom na globalnoj razini, prijetnjom nuklearnom katastrofom itd. Globalno civilno društvo ima tri dimenzije: 1.) empirijski fenomen globaliziranih društvenih relacija, međupovezanosti, 2.) mobiliziranje, formativnu silu projekta/vizije i 3.) društvene čimbenike na globalnoj/transnacionalnoj razini. Antiglobalizacijski pokret je pokušaj djelovanja nasuprot uočenim negativnim aspektima tekućih procesa globalizacije. Iako pristaše tog pokreta često djeluju uigrano, sam je pokret heterogen i obuhvaća raznolika, povremeno suprotstavljena, shvaćanja tog procesa, alternativna viđenja, strategije i taktike. Prema tome, iznijansirani pojmovi obuhvaćaju antikapitalističku/ antikorporativnu alternativnu globalizaciju. Njegovi sudionici mogu koristiti pozitivne izraze poput ‘globalna pravda’ ili ‘pokret za poštenu trgovinu’; ili ‘pokret za Globalnu Pravednost i Solidarnost’; ili ‘Pokret svih Pokreta’; ili jednostavno ‘Pokret’; ili ‘antikorporativni kapitalistički pokret’. Općenito govoreći, antiglobalizacijski pokret kao takav nije u velikoj mjeri suprotnost globalizaciji nego je oporba određenom načinu na koji se ona odvija – kao što je to neoliberalni proces globalizacije. U tom smislu, mnogi predstavnici Pokreta više vole da ih se naziva altermondijalizmom. (shrink)

Moja studija nadahnuta je tezom da filozofija svoj predmet izgrađuje tek kroz određenu normativnu perspektivu. Filozofsko postavljanje pitanja kozmopolitizma, kako sredstvima univerzalističkog morala uspostaviti udruženje slobodnih i jednakih »građana svijeta«, zasniva tek normativan horizont očekivanja koji svrće pogled na bezumnu stvarnost. Bezumna stvarnost dade se okarakterizirati pojmom »društva svjetskoga rizika«, koji Ulrich Beck uvodi kao dijagnozu vremena koje su zadesile sve moguće katastrofe. Katastrofe predočuju kako su nesigurni temelji na kojima smo izgradili nacionalnu državu a time i demokraciju. Što se (...) više rizici globaliziraju, tim više postajemo prisiljeni na »svjetsko-građansku svijest«. Usprkos spoznaji rizika koji se globaliziraju, mi smo prvenstveno »građani države«, a ne »građani svijeta«. Ne može se međutim poreći da granice nacionalne države gube na značenju. Polazeći od pretpostavke da je svjetsko društvo više kao tržište, htio bih istaknuti »kozmopolitski moment« transnacionalnog razgraničenja, kako bih razvio univerzalistički moral svjetskog građanskog društva s obzirom na budućnost demokracije. (shrink)

Suvremena multikulturna društva velikim se dijelom okviruju u smislu proceduralne prije nego supstantivne etike, naglašavajući ispravnost umjesto dobrote, te uzdižu toleranciju kao ključnu vrijednost. No to ne može sâmo zamijeniti supstantivnu i motivacijsku normu dobroga života te se može iskusiti kao gubitak, otuđenje građana. Isto tako neće uspjeti suočiti se s granicama prihvatljivog djelovanja, neuvjetovanošću povezanom s moralnim gledištem. Klasična tradicija u etici, koja predlaže normu ljudskog blagostanja, može se ponovno izraziti kako bi iznijela na vidjelo ovu neuvjetovanost. Ukazat ću (...) na korisnost suprotne tradicije etičkog rasuđivanja u vidu proporcionalnosti, primjerice u slučaju ratne etike, te razmotriti alternativni koncept demokracije ne pod vidom formalnih i supstantivnih prava, nego etike participacije.Contemporary multicultural societies for the most part frame themselves in terms of a procedural rather than substantive ethics, by emphasizing rightness rather than goodness, and elevate tolerance to key value. But this cannot of itself replace a substantive and motivating norm of the good life and can be experienced as a loss, disaffecting citizens. It will also fail to confront the limits of acceptable action, the unconditionality associated with the moral point of view. The classical tradition in ethics, proposing a norm of human flourishing, can be re-expressed to bring out this unconditionality. I point to the counter tradition of ethical reasoning in terms of proportionality, exampled in the case of war ethics, as useful and draw on an alternative concept of democracy in terms not of formal or substantive rights but of an ethic of participation.Gegenwärtige multikulturelle Gesellschaften gestalten sich zumeist unter dem Aspekt der eher prozeduralen als materialen Ethik, indem sie die Richtigkeit anstelle der Güte herausheben, und werten die Toleranz zum Schlüsselwert auf. Dies per se vermag es immerhin nicht, die materiale und motivierende Norm des guten Lebens zu ersetzen, dagegen kann es als Verlust, als Bürgerentfremdung verspürt werden. Es versagt desgleichen in der Konfrontierung mit den Limits des akzeptablen Handelns, mit der moralitätsbetreffenden Bedingungslosigkeit. Die klassische Gepflogenheit in der Ethik, welche einen Maßstab der Menschheitsblüte nahelegt, kann wieder dargetan werden, um auf diese Bedingungslosigkeit Nachdruck zu legen. Ich deute auf die Nützlichkeit einer Gegentradition der ethischen Erwägung hin, aus der Perspektive der Proportionalität, exempli causa in der Angelegenheit der Kriegsethik, und stelle ein alternatives Demokratieschema auf, nicht im Sinne der formalen bzw. substantiven Rechte, sondern von der Ethik der Partizipation her. (shrink)

Riječ “intelektualac” francuskog je porijekla, nastala krajem 19. vijeka. Stvorena tokom afere Dreyfus, uglavnom se odnosi na one mislioce koji su spremni da interveniraju u javnom forumu, čak i ako to znači da sebe izlažu riziku (Le Sueur 2001:2). Teoretičari kao što su Edward Said, Paul Ricoeur, Jean-Paul Sartre i Michael Waltzer dali su doprinos diskusiji o intelektualcima: intelektualca Said vidi kao kritički nastrojenog autsajdera, Ricoeur kao političkog edukatora, Sartre kao čovjeka od akcije, a Waltzer kao brižnog insajdera. Opisati intelektualca (...) na ovaj način, pak, ne spominje prostor unutar kojeg intelektualac djeluje, tj. građansko društvo. Upravo se u takvom prostoru ljudskog udruživanja i odnosnih mreža može promovirati kultura dijaloga, tolerancije, umjerenosti i uzajamno korisnog rješavanja sukoba, upravo onakva kultura kakva otjelotvorava stavove i vrijednosti demokratizacije. Mada intelektualac, onakav kakav je gore opisan, igra značajnu ulogu u održavanju dobro razvijenih demokratskih društava, u postkonfliktnim društvima, kakva su i kosovsko i bosanskohercegovačko, pojavljuje se potreba za intelektualcem koji je više od pukog kritičara društva, edukatora, čovjeka od akcije i saosjećajnog pojedinca. I tu na scenu stupa hiperintelektualac. Najupečatljivija karakteristika hiperintelektualca je možda upravo stepen u kojem se intelektualac bavi društvenom kritikom, političkim obrazovanjem, akcijom i “insajderizmom”, ne kao ideolog, već kao nestranačka fi gura. Društvena kritika i političko obrazovanje hiperintelektualca manifestiraju se na nestranački način, tako da se jasno čuje sve što je moguće i napadati i braniti, i sa jedne i sa druge strane. To je poseb-. (shrink)

Znano je, da so negativne velikosti svojo legitimnost od svojega nastanka dalje dobile skozi to, da so bile interpretirane kot dolg. S pretvorbo matematike v prirodoslovje pa je ta interpretacija postala nezadostna. Kantov spis iz leta 1763 o negativnih velikosti predstavlja poskus, da se po vzoru na Eulerjev argument o neizogibnosti iz dela Réflexions sur l'espace et le temps pokaže realnost negativnih velikosti izhajajoč iz tretjega Newtonovega zakona akcije in reakcije. Kantov pojem realne zoperstavljenosti skuša dotedanjo interpretacijo – dolg, spraviti (...) z novo – silo. V tekstu nas zanima težava, ki pri tem nastopi: potlačitev paradoksa negativnih velikosti, ki ga je lahko interpretativno zadovoljil le dolg. Drugače rečeno, paradoksna lastnost negativnih velikosti, ki jo je lahko za realno naredil dolg kot družbeni objekt, postane glavna prepreka za njihovo fizikalno intepretacijo. (shrink)

U ovome radu zagovaram stajalište koje uključni pozitivisti dijele s Ronaldom Dworkinom. Prema tezi o uključenosti morala , logički je moguće da pravni sustav uključuje moralne kriterije pravnosti . Do ovoga trenutka rasprava je uvijek imala oblik napada na koherentnost TUM-a, pri čemu su branitelji TUM-a samo pokušavali osporiti napadajući argument. Ja u prilog TUM-u iznosim pozitivan argument, koji započinjem objašnjenjem logike dokazivanja mogućnosnih tvrdnji kao što je to TUM. Pritome na samom početku vrijedi istaknuti da se logika dokazivanja mogućnosnih (...) tvrdnji umnogome razlikuje od logike dokazivanja kontingentnih deskriptivnih tvrdnji ili nužnih tvrdnji. Zbog toga će ovdje biti potrebno dati neka pojašnjenja važnih obilježja semantike modalne logike. Nakon prikladne razrade strukturnog okvira, argument u prilog TUM-a bit će zasnovan na iznenađujuće jednostavnom mislenom eksperimentu. Zapravo, argument pronalazi svoje nadahnuće u Razovom argumentu u prilog mogućnosti postojanja pravnog sustava koji se ne temelji na prisilnoj mašineriji izvršavanja prava; prema njemu, društvo anđela i dalje bi imalo sustav prava, iako u tom sustavu ne bi postojala prisilna mašinerija. Moj argument sadržavat će dvije teorijski važne značajke koje sadrži i Razov snažno jednostavan, ali u konačnici neuspješan argument. (shrink)

Glavni zadatak ove rasprave predstavlja analiza i interpretacija problema obicajnosti centralne kategorije Hegelove prakticne filozofije. Autor u drugom delu rada daje pregled ruzlicitih oblika recepcije problema obicajnosti u savremenim interpretacijama Hegelove politicke filozofije.

Nijedno drustvo, pogotovo ono koje, poput Srbije, u kratkom razdoblju proslo kroz duboke potrese koji jos uvek traju, ne moze se adekvatno analizirati bez pogleda iz ugla svakodnevnog zivota i iskustva obicnih ljudi. Primena savremenih socioloskih i antropoloskih teorija svakodnevice na Srbiju danas u potrazi za personalizovanim tumacenjem kojim obicni ljudi osmisljavaju samima sebi sve sto im se dogodi u poslednjih petnaestak godina, moze imati i sire teorijske implikacije, buduci da se iz nase perspektive lakse sagledava ogranicenost i neuniverzalnost (...) teorija nastalih u stabilnim drustvima. U ovom nacrtu markiraju se neke od tih teorija, polazne pretpostavke, kao i kljucni dogadjaji i simbolicki optereceni pojmovi nase najnovije istorije koji ce biti u zizi analize naracija obicnih ljudi prikupljenih tematskim terenskim istrazivanjem. (shrink)

The question of education is as old as life itself, and its elements, which have been questioned throughout history, still occupy the minds of many pedagogues, psychologists, philosophers and sociologists today. There are many different experts dealing with education, but one name is particularly important, the name that links the notion of contemporary education and education reform – John Dewey. The aim of this paper is to present his theory and its application in the domain of the philosophy of education, (...) emphasizing the importance of education as a social function in the service of civilizational survival and progress. Social and technological advancement prompted Dewey to the idea of education reform, with focus on practical work and experimental method and with the aim of achieving a balance between knowledge and skills. A significant part of Dewey's philosophy of education is devoted precisely to education. This paper presents general reflections on education, its goals, purpose and definition, and morals as a significant educational aspect, all combining pragmatic approach, making experience and knowledge gained with practical work a priority. (shrink)

Heuristička propulzivnost bioetike u posljednjih trideset godina potaknula je na značajno proširenje područnog opsega: na metodološkom planu razvoj je obilježen kretanjem od disciplinarnosti do transdisciplinarnosti, a na problemskom planu od biotehničkih izazova do mišljenja cjeline živog svijeta. Međutim, bioetička ispitivanja još uvijek u obzir ne uzimaju probleme iz humanističke i prirodoznanstvene kozmologije, čak ni u sklopu projekta integrativne bioetike, što je izrazito problematično s obzirom na važnost njihovih jezgri znanja. Razvijanje ljudskog društva prema objedinjavanju s prostorom izvan planeta Zemlje te (...) čvrsta povezanost fenomena života s osnovnom ustrojstvom i dinamikom pojmljivog svemira poziva na pripremno usmjeravanje pozornosti na bioetičke i društveno–znanstvene probleme u kojima kozmološki elementi nose važnu ulogu. Cilj je ovoga članka ponuditi istraživačko gledište u kozmobioetike kao ispomoći u daljnjem proširenju spoznajne senzibilnosti za istinu o kompleksnosti (društvenog) bivstvovanja na Zemlji i oko nje. Obrada problema zasniva se na multidisciplinarnoj komunikaciji relevantnih jezgri znanja metodom klasičnog filozofijskog izlaganja. (shrink)

S obzirom na tri poretka u sklopu kozmičke cjeline, integrativnom analizom kozmoloških spoznaja metafizičara i prirodoznanstvenika raznorodnih orijentacija najprije dolazim do konkluzije o spregnutosti dvaju izvedenih kozmičkih načela koja određuju sveukupni totalitet odnosa stvari i smisla. Prvo načelo nazivam sabiruće-jedno-sve, koje opisujem arhe-kompleksom. Drugo nazivam sebi-usuprot-težeće, koje opisujem eris-kompleksom. Na temelju pomaka iz zatvorenog sustava u otvoreni sustav, obrazlažem da arhe- i eris-kompleks stvaraju logos-kompleks i agon-kompleks te na koji se način novo spregnuće u tjelesnosti oblikuje u društvo, u najširem (...) smislu pojavljujući se kao napetost između real-politike i utopijskog stremljenja. U daljnjoj razradi predlažem artikuliranje konkretnog civilizacijskog stanja kao biopolitičkog agona u kojem se protočnost moći odvija relejima inosfere. Zasniva se na raščlanjivanju živog u konvertibilne informacije čija se uporabnost nalazi u moći regulativnosti, odnosno sposobnosti biopolitičkog da logos regulativnošću podvrgne agonu kroz sam logos, što nastojim pojasniti povezivanjem s navedenim fenomenima. S tjelesnošću kao instrumentom transformativne bȉtizacije, dalje argumentiram naginjanje društva prema ukidanju izvornog smisla logos-kompleksa i razvlašćenje nad kontrolom tjelesnog određenja, što nastojim ukratko ocrtati i povezati s ishodištem istraživanja. (shrink)

U ovom radu dat je kratak pregled osnivanja Instituta za filozofiju i drustvenu teoriju kao institucionalne osnove za postanak i izlazenje casopisa Filozofija i drustvo. On je prvobitno, 1987. godine, poceo da izlazi kao zbornik, jednom godisnje, da bi od 2005. postao casopis, sa ritmom publiciranja tri puta godisnje, a od 2011. izlazi kvartalno. Takodje je dat i pregled svih tematskih celina, i to do kraja 2012. godine. Analiziran je detaljno jedan broj FiD-a, kao vazan dokument za promenu drustvene (...) atmosfere u negdanjoj Jugoslaviji i sa nagovestajima njenog raspada: naucni skup je odrzan 2. i 3. jula 1991. (shrink)

While most discussions of corruption focus on administration, institutions, the law and public policy, little attention in the debate about societal reform is paid to the?internalities? of anti-corruption efforts, specifically to character-formation and issues of personal and corporate integrity. While the word?integrity? is frequently mentioned as the goal to be achieved through institutional reforms, even in criminal prosecutions, the specifically philosophical aspects of character-formation and the development of corporate and individual virtues in a rational and systematic way tend to be (...) neglected. This paper focuses on the?internalities? of anti-corruption work with special emphasis on the pre-requisites that need to be ensured on behalf of the social elites in order for proper individual and collective character-formation to take place throughout the society. The author argues that a systematic pursuit of socially recognized virtues, both those pertaining to society as a whole and those specific to particular professions and social groups, is the most comprehensive and strategically justified way of pursuing anti-corruption policy, while institutional and penal policies can only serve an auxiliary role. The pursuit of institutional and criminal justice policies against corruption in a society that is subject to increasing relativism with regard to values and morality is at best ineffective, and at worst socially destructive. Thus the paper suggests a re-examination of the social discourse on the level of what the author calls?value strategy? and the gradual building of a plan to create and solidify specifically designed features of?corporate character? for key sectors of the society. This approach can serve as the main long-term strategy to improve the public profile of integrity and reinforce morality in both the public and civil sectors. Aktuelne rasprave o korupciji vecinom su usredsredjene na pitanja o administraciji, institucijama, pravu i javnoj politici. Istovremeno, nedovoljno paznje se poklanja raspravi o unutrasnjim faktorima antikorupcijskih napora u drustvenim reformama. S jedne strane, rec?integritet? se cesto pominje kao cilj koji institucionalnim reformama treba postici. S druge strane, medjutim, specificno filozofski aspekti formiranja karaktera i razvijanja korporativnih i individualnih vrlina, na racionalan i sistematski nacin, uglavnom se zanemaruju. Ovaj tekst se bavi unutrasnjim faktorima antikorupcijskog delovanja, sa posebnim naglaskom na pretpostavke formiranja individualnog i kolektivnog karaktera cije je ostvarivanje u rukama drustvenih elita. Autor argumentise da je sistematsko unapredjivanje drustveno prepoznatih vrlina, kako onih koji se odnose na celo drustvo, tako i onih koje su specificne za pojedine profesije i drustvene grupe, najobuhvatniji i strateski najopravdaniji nacin za sprovodjenje antikorupcijske politike, dok institucionalna, a posebno kaznena politika, mogu igrati samo dopunsku ulogu. Naglasavanje institucionalne, a posebno krivicno-pravne politike, u jednom drustvu koje inace karakterise moralni i vrednosni relativizam, u najboljem slucaju je neefikasno, a u najgorem slucaju drustveno destruktivno. Stoga se u tekstu sugerise preispitivanje drustvenog diskursa na nivou onoga sto autor naziva?vrednosnom strategijom? i postepena izgradnja i ucvrscivanje posebno odredjenih aspekata?korporativnog karaktera? za pojedine kljucne sektore drustva. Ovaj pristup moze biti dugorocna drustvena strategija za unapredjivanje javnog profila integriteta i za jacanje morala kako u javnom, tako i u privatnom i gradjanskom delu drustva. (shrink)

U članku se raspravlja o značenju, ulozi i važnosti moralnog identiteta i karaktera za etiku i vođenje dobrog života . Moderno društvo je društvo stalne promjene i osjećaja nesigurnosti. Svijet se doima fragmentiranim i diskontinuiranim. Vrlo je teško formirati trajni identitet u takvome svijetu. U prošlosti je izbor životnog projekta bio izbor nad izborima. U tekućoj modernosti, identitet je fleksibilan i u stanju stalne transformacije, u kojem pojedinac neprestano redefinira sebe postajući tako netko drugi nego što je bio do tada. (...) Centralno pitanje kojim ovaj rad prilazi navedenim temama je nudi li nam ikada moralni identitet dovoljno dobre razloge za djelovanje i, nadalje, koja od moralnih teorija je najprikladnija da ponudi pozitivan odgovor na to pitanje. (shrink)

The paper analyzes the implementation of the “Bologna reform” of higher education in the Republic of Serbia during the last fifteen years. Emphasizing neoliberalism as the ideological basis of the reform, the authors subjected the reform to a critical analysis of its normative goals and achieved achievements. The authors conclude that the restructuring of universities based on market principles and their transformation into for-profit organizations leads to the gradual collapse of the basic function of a modern university embodied in the (...) search for truth and the production of knowledge. Contrary to the proclaimed “knowledge society”, the reform led to the lowering of scientific and educational standards and the neglect of immediately inapplicable knowledge, which completely changed the social evaluation of knowledge and science and resulted in the establishment of a “society of ignorance”. (shrink)

Ovaj prilog je nastavak autorovog teksta iz proslog broja casopisa 'Filozofija i drustvo'. U prilogu autor razmatra evoluciju religijske svesti ruskog stanovnistva i medjusobni odnos drustva, religije i crkve predstavljajuci je u vidu svojevrsnog religijskog klatna. Ispitujuci kretanje pomenutog klatna autor analizira religijsku situaciju i vernicku strukturu carske, sovjetske i savremene Rusije. U tom dugom vremenskom periodu mogu se postulirati tri tipa vernicke strukture: stabilna vernicku strukturu dorevolucionarne Rusije, destabilizovana vernicka strukture u sovjetsko vreme, restabilizovana struktura tokom 90-ih godina (...) proslog veka i nova stabilizovana vernicka struktura poslednjih godina. (shrink)

U ovom radu dat je kratak pregled osnivanja Instituta za filozofiju i drustvenu teoriju kao institucionalne osnove za postanak i izlazenje casopisa Filozofija i drustvo. On je prvobitno, 1987. godine, poceo da izlazi kao zbornik, jednom godisnje, da bi od 2005. postao casopis, sa ritmom publiciranja tri puta godisnje, a od 2011. izlazi kvartalno. Takodje je dat i pregled svih tematskih celina, i to do kraja 2012. godine. Analiziran je detaljno jedan broj FiD-a, kao vazan dokument za promenu drustvene (...) atmosfere u negdanjoj Jugoslaviji i sa nagovestajima njenog raspada: naucni skup je odrzan 2. i 3. jula 1991. (shrink)